Jutro u domu

Otvaram oči i mislim
Još jedno jutro, kako ga ispuniti?
još jedan dan, kako proživjeti
Kad nemam kome doručak spremati
i nikoga u školu otpremati?
Ne trebam prostirati rublje oprano
Nabavljati, kuhati nije potrebno.
Kako proživjeti ovaj dan u kome nitko ne dolazi;
Nitko me ne treba, a vrijeme sporo prolazi...
Nitko ne zaziva ''mama'', ''baka'' ; uzaludna je nada svaka
Da ću zagrljaj ili pusu dobiti, da ću nekome trebati.
Nekoga razveseliti.
Svi su živi, zdravi i zaposleni, hvala Bogu,
I sretni - koliko im se piše
A ja živim daleko od njih
I nisam im potrebna više.
Sad kada sam priznala istinu - sebi i papiru
Mogla sam isplakati se u miru
Još jednom pogledati jutarnje vijesti,
Doručak pojesti
Izmijeniti hrpu praznih riječi
A nikome ništa ne reći.
Preživljavati još jedan dan - isprazan, a nikome potreban.

Gordana Nikolić (korisnica Doma sv.Josip)